Art as an assistive method in diagnosing schizophrenia in children and adolescents: case series

• Published in: Medicina fluminensis 2022-06, Vol.58 (2), p.152-158
• Main Authors: Mrak, Maja, Belčić, Sara, Rački, Valentino, Petrić, Daniela
• Format: Article
• Language: English
• ISSN: 1847-6864; 1848-820X
• DOI: 10.21860/medflum2022_275141

Aim: To report the clinical courses of four adolescent patients, who developed childhood-onset schizophrenia and where art had a vital role in diagnosing schizophrenia, monitoring their clinical state and progression. Case report: All of the patients had several diagnoses throughout childhood; however, the final diagnosis was made with the help of art therapy. Following the changes in the content of our patients' drawings enabled us to notice the changes in their quality of life, functioning, and efficacy of therapy. Some of the patients specified that throughout the drawing process, they felt more satisfied, “better” and not „haunted„ by their hallucinations. This acknowledgment assured us that creative expression through art is an appropriate approach for them. It also strengthened the therapeutic relationship with our patients and encouraged us to understand their disease and make better decisions about their treatment. Conclusions: We propose art as an assistive method in diagnosing schizophrenia. Art can break down communication barriers and can also serve as follow-up method for children and adolescent patients with schizophrenia. Cilj: Prikazati klinički tijek četiriju adolescenata koji su u djetinjstvu oboljeli od shizofrenije, kod kojih je korištenje likovnog izražavanja imalo glavnu ulogu u dijagnosticiranju same bolesti, praćenju kliničkog stanja i progresije. Prikaz slučaja: Tijekom djetinjstva, svim pacijentima dijagnosticirane su brojne dijagnoze, no početkom razdoblja adolescencije, uz pomoć likovnih djela pacijenata, postavljena je konačna dijagnoza shizofrenije. Praćenje likovnih sadržaja crteža pacijenata omogućilo je uvid u promjene kvalitete njihovih života, funkcioniranja i djelotvornosti terapije. Pojedini su naveli kako su se tijekom čitavog procesa crtanja osjećali zadovoljno, „bolje“ i da ih „ne proganjaju“ toliko njihove halucinacije. Ovakvo nas je priznanje uvjerilo da je kreativno izražavanje, kroz art-terapiju, odgovarajući pristup bolesti. Terapijski je odnos s našim pacijentima ojačao i potaknuo nas na razumijevanje njihove bolesti i stanja, a ujedno i na donošenje boljih budućih odluka o liječenju. Zaključci: Komunikacija kroz likovno izražavanje može poslužiti kao pomoćna metoda u dijagnosticiranju shizofrenije. Umjetnost može srušiti komunikacijske prepreke, a ujedno može poslužiti i kao metoda praćenja djece i adolescenata sa shizofrenijom.