Tržnice kao nematerijalna baština. Identitetski resurs i/ili obnovljivi ekonomski resurs

U članku se analizira prijedlog da se trgovanje na tržnicama uvrsti u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Prvi dio članka ocrtava širi kontekst nastanka ideje o nominaciji te preispituje značajke javne percepcije pojma baštine u Hrvatskoj i elemente po koji...

Full description

Saved in:
Bibliographic Details
Published in:Etnološka tribina 2018, Vol.48 (41), p.258
Main Author: Vukušić, Ana-Marija
Format: Web Resource
Language:hrv ; eng
Subjects:
community
farmers’ markets
intangible heritage
nematerijalna baština
tržnice
UNESCO
zajednica
Online Access:Get full text
Tags: Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
Description
Summary:U članku se analizira prijedlog da se trgovanje na tržnicama uvrsti u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Prvi dio članka ocrtava širi kontekst nastanka ideje o nominaciji te preispituje značajke javne percepcije pojma baštine u Hrvatskoj i elemente po kojima se tržnice – u čijem je poimanju aspekt materijalnosti neizbježan (prostor, roba, novac) – prepoznaju kao nematerijalna baština. Slijedi kritički osvrt na središnja mjesta uključivosti Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine: raznolikost načina na koje baština može egzistirati i oblika posredstvom kojih se može manifestirati te središnje uloge koju taj dokument daje zajednicama kao kreatoricama i čuvaricama baštine. U osloncu na to, posljednja cjelina donosi analizu prijave trgovanja na tržnicama za uvrštenje na nacionalnu listu, pri čemu se fokus stavlja na problem zajednice i njezina zastupanja, odnosno na problem reperkusija potencijalnog dobivanja baštinskog statusa na zajednice i kulturu, ponajprije u svjetlu predloženih "mjera očuvanja".
ISSN:0351-1944
1848-9540
DOI:10.15378/1848-9540.2018.41.09